KONTA &
COMPANY
Ili : Da li se ono sto se ponekad desi u
zivotu,moze izmastati?
On (Konta),koga su samo najbliskiji znali kao
Jovana C.,pa Djoko,Colja,Doke,Peso,
pa brat mu Miso,pa Braco,pa... i da ne nabrajam
vise, urezali su se u mom sjecanju,
jos iz perioda kasnih sezdesetih, kad sam skupljao
slicice gradova ( Djavo im srecu
odnjo, oni se pripeli na Mjesec, a vi jos niste
izvukli Svetozarevo", govorio caca).
Bili su prva gradska klapa, nerazdvojno drustvo
dvadesetogodisnjaka koje se,
maltene, svakodnevno okupljalo podno skalina stare
gimnazije.
( Eto, pade mi na um-koliko sam puta prosao i gore
i dolje tim stepenicama, koliko
sam cipela na njima razdro, a sad mi zao sto ih
nikad - mada sam imao vremena na
pretek-nisam prebrojao.Bas sasavo.)Neki od njih su
me vodili na prve izvidjacke
akcije, s nekima od njih sam ispusio prvu cigaretu
( "Al' ne smijes vuci u se !") ,prvi
kaubojac u kinu s njima sam odgledao (" Sagni se ,
sad ce pucati ! ) , oni su nam prvi
davali da napasamo oci slikama polugolih zena u
"Ciku", ali bi nas zbog toga , ocas,
zanli i odalamiti ( " Ajd', ostavljaj to , nijeste
jos ni brucali , nije to za vas ! " )... I , sta
sve od njih nismo doznali i naucili ; ne usudim se
sve ni kazati .
Mi , tada , derlad , desetogodisnjaci , gledali
smo u njih , fakine i dase , k'o u male
bogove . Bili su vijesnici svega novoga u varosi i
svega onoga sto je bilo " za vraga ".
Ko je prvi svirao gitaru i citare po gradskim
parkovima? Oni . Sve - oni !
Nema toga sto oni nisu u nasem malom mjestu prvi
pronijeli , sto nas nije zacudilo i
zadivilo i nije bilo dana da gradom nije kruzila
prica o nekoj njihovoj blesavoj
dogodovstini . Al' , da se razumijemo , kad danas
odlutam u te dane , znam da nas nicim losem nisu savjetovali (
"Krasti ne smijete i slabijeg tuci ne smijete ! Jel' jasno?" )
Upijali smo , opcinjeni , svaku njihovu rijec i
bili sretni sto smo u njihovoj blizini .
Kad ti nesto zapovjede - k'o da si vidio crveno
slovo u kalendaru , tako ti je to bilo.
I , ajde ih nesto ne poslusaj?! Posalju me sa
Sarenih jezera u grad po suverine i jos
prikrice : "Dok si tamo-da si amo!",pa ti gledaj
oko sebe . Ja , onda , put pod noge ,
pa nekoliko kilometara tamo i nekoliko kilometara
amo . Ali-ko sretniji od mene ?!
Idem Kontinoj kompi kupiti sibice , ej !? Trevi me
neko na putu i pita :"Ciji si ti , mali ?!", a ja , umjesto "Boska
Popovica - Brckele ", sav ozaren : " Idem Konti po
sibice!" Kad se vratim , oni se izderu : "Dje si
ti dosad , a?" i , pridje , izudaraju mi
cvrge po cijeloj tintari . ( I sad mi zuji u glavi
. )
Eh, nikad vise tih cvrga!?! ( I, ajd ti danas to
nekom objasni . )
Poslije , kad smo se i mi , odrastajuci , poceli
priblizavati njihovim nekadasnjim godinama , kad smo , ugledajuci se
na njih , poceli ostavljati brcice ( njihove je vec
progruzila poneka sijeda ) , sjedili smo sve cesce
za istim stolovima i imali sve vise
dodirnih tacaka i zajednickih tema ; medjutim ,
Njihova je i dalje bila ona cija se slusa.Iako su se vec bili
pozenili , pozaposljavali i stvorili porodice , a mi se tek
pripremali za kupovinu vitica , generacijska
razlika se sve vise topila , no - mi , zbilja,
nikad nismo prestajali da ih postujemo .
Kraje osamdesetih , pred rat , najcesce bih na
njih znao naici u birtijetini "Velebit"
kod Vrankovica ili u bifeu "Sport", gdje su se
nalijevali bevandom i satima "derali"
briskulu i tresetu...
- Momci zele? - zajebavao bi se konobar Sime cim
ih ugleda na vratima; oni bi u horu:
-Prikljuci nas na infuziju !
Onda?
E , onda je , sto bi rekao nas kolega Igor C .
,sve otislo u picku materinu !
Dijelovi teksta Petra B. Popovica , objavljenog u "PRAVI
ODGOVOR", 6 . III . 2001 god.
